Bol nije uvijek znak oštećenja – uloga mozga i konteksta
Kada nas nešto zaboli, prirodno je da odmah pomislimo da postoji neko oštećenje u tijelu: istegnut mišić, pokidan ligament, „istrošen“ zglob ili pritisnut živac. Međutim, savremena nauka o boli pokazuje da stvar nije tako jednostavna. Bol nije samo rezultat fizičkog stanja tkiva – ona je mnogo složenija i uključuje mozak, emocije, iskustva i sam kontekst u kome se nalazimo.
Zašto bol nije pouzdani pokazatelj oštećenja?
Zamislite čovjeka koji je zakoračio na ekser i u ogromnim bolovima stigao u bolnicu. Ljekari su mu dali sedative i pažljivo izvukli ekser – samo da bi otkrili da ekser uopšte nije probio kožu, već je prošao između prstiju. Bol je bila stvarna, iako povrede nije bilo.
Suprotan primjer je ratni veteran kod koga je na rutinskom pregledu otkriven metak u vratu – prisutan više od 60 godina, a da nikada nije osjećao bol.
Ovi primjeri pokazuju da bol nije direktna „fotografija“ stanja tkiva, već zaštitni alarm koji mozak uključuje kada procijeni da postoji opasnost.
Mozak odlučuje kada će boljeti
Naši živci samo prenose informacije o podražajima, ali mozak je taj koji donosi odluku da li će se javiti bol. Ako mozak procijeni da je situacija opasna, bol će se uključiti čak i bez pravog oštećenja. Ako procijeni da nema opasnosti, bol se može „ugasiti“ iako povreda postoji.
Drugim riječima – bol nije uvijek znak štete, već signal zaštite.
Uloga konteksta
Bol u velikoj mjeri zavisi od konteksta. Ako vas nešto dodirne po nozi dok šetate kroz park, vjerovatno nećete obratiti pažnju. Ali ako vam se to dogodi nakon što ste jednom već doživjeli ujedenje zmije, isti podražaj može izazvati jak bol – jer mozak povezuje novi dodir sa ranijom traumom.
Naš strah, uvjerenja, stres, pa čak i komentari ljekara ili članova porodice mogu povećati osjetljivost sistema i pojačati bol.
Zašto je ovo važno za vas?
Ako živite sa bolom, važno je da znate:
- Bol nije dokaz da ste trajno oštećeni.
- Jačina bola ne govori o ozbiljnosti problema. Možete osjećati jak bol i bez velikog oštećenja, i obrnuto.
- Mozak se može „pretrenirati“. Kroz edukaciju, vježbanje i postepeno izlaganje pokretima, moguće je smanjiti preosjetljivost i vratiti funkciju.
Zaključak
Bol je uvijek stvarna, ali nije uvijek znak oštećenja. Ona je složen zaštitni mehanizam u kome učestvuju naš mozak, emocije, uvjerenja i iskustva. Razumijevanje ove činjenice prvi je korak ka oporavku – jer umjesto da se fokusiramo samo na „popravku“ tijela, potrebno je mijenjati i način na koji naš mozak tumači signale iz tijela.
➡️ Ako i vi živite sa bolom, zapamtite: niste slomljeni. Vaše tijelo je snažno i otporno, a bol je alarm koji se može utišati pravim pristupom.
Treba vam pomoć oko bola, rehabilitacije ili programa vježbanja? Tu sam da vas usmjerim i podržim na tom putu.
Literatura:
- Moseley GL, Butler DS. (2017). Explain Pain Supercharged. Noigroup Publications.
- Melzack R, Katz J. (2013). Pain. Wiley Interdisciplinary Reviews: Cognitive Science, 4(1), 1–15.
- Moseley GL. (2007). Reconciling pain and tissue damage: A modern view of pain. Pain, 138(2), 267–269.
- Rogina L. (2021). Suvremeno shvaćanje boli.
📌 Ovo su samo neki od izvora na kojima se zasniva tekst. Više detalja možete pronaći u stručnim časopisima i literaturi iz oblasti fizioterapije i nauke o bolu.
